Kronika zaštite suhozida

2017-02-07

Pitana komentiranja nedavne registracije nematerijalnog kulturnog dobra polučuju i stupce koji ispadoše da ne ugledaju svjetlo dana, pa ih za nečiji eventualni interes uvrštavam ovdje.

Najprije, još jednom o tome zašto sam kao prvi zaštitar suhozida protiv ovakve zaštite. Ponavljam sažeto u četiri retka:
– kamen na kamenu je zbog uzgoja,
– uzgoj je radi ljudskih života,
– to što je uzgojeno nije na plantaži niti u industrijskoj varijanti već lokalnoj, u lokalno kondicioniranom ambijentu s usputnim estetskim efektom,
– praksa tog kontinuiranog kondicioniranja je dobro vrijedno očuvanja.

antegasperov_krculjNa fotografiji: Ante Gašperov, Krčulj, u vlačicama vinograda babića.

 

Iz drugog ponavljanja, sažeta kronika zaštite hrvatskih suhozida:

– 1873., Molo Lokva, poluotok Pelegrin, Hvar – početak pretpovijesne arheologije u Hrvatskoj: kopani tumul se pogrešno povezuje s pučkim graditeljstvom, počinje mit o bunjama iz vremena Ilira,
– 1912. arheolog Luka Jelić na Srimi kod Šibenika mjeri i crta prve bunje kao zasebno zanimljive građevine, ne kao suspektnu arheologiju,Jelićeva bilješka iz srimskog notesa.
– 1962. Poljoprivredna zadruga u Potomju zaštićuje kolektivno intelektualno vlasništvo načina uzgajanja dingača i time de facto uvodi zaštitu nematerijalnog kulturnog dobra što je zakonski omogućeno tek 1999. godine,
– 1965. fotoreporter Slobodne Dalmacije Petar Jović-Pempek snima čuvenu fotografiju “Rad ljudskih ruku”, kasetirane vlačice Velikog Bucavca snimljene s magistrale, koja je dvije godine bila izložena u zgradi UN (ex Lige naroda) u Ženevi,
– 1972. riječki Konzervatorski odjel zaštićuje prvi kulturni krajolik, terasaste vinograde Takala u Bakarskom zaljevu kod sela Praputnjak, ali propušta priključiti aspekte očuvanja nematerijalnog kulturnog dobra opisanih od iste konzervatorice,Beata Gotthardi Pavlovsky na Takali.

– 1975. u sklopu zaštite kulturnog krajolika Lunjskog poluotoka po prvi put se posebno zonira strože zaštićen Dudićev osik, započinjući zaštitu suhozidnih objekata u Hrvatskoj,
– 1993. hvarska se hora zaštićuje kao “arheološki park”, 2008. postaje prvim i jedinim kulturnim krajolikom zaštićenim u svojoj vlastitoj kategoriji jer domaći zakon ne sadrži “kulturne krajolike” poput Popisa svjetske baštine,
– 1998. prvije dvije ciljane zaštitne registracije suhozida, Rašine bunje kod Vodica i Starog stana u Samogradu na Žirju,
– 1999. tipologija kornatskih suhozida od Svena Kulušića,
– 2005. preventivna zaštita Kudinog mosta na Krupi, najvećeg među suhozidnim mostovima Dalmacije,
– 2006. izlazi priručnik “Mediteranska kamena kuća”, predšasnik priručnika “Gradimo u kamenu” iz 2012. godine kad izlazi i istarski “Priručnik za suhogradnju” – početak rada udruge “Dragodid”,
– 2009. peticija udruge “Suhozid” iz Kolana da Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture “bez odlaganja pripremi i Hrvatskom saboru dâ na usvajanje Zakon o zaštiti suhozida i suhozidne gradnje kao materijalnog kulturnog dobra, ili da se u postojeći Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ugradi zakonske propise i tako dade pravni okvir cjelovitoj zaštiti i očuvanju”, početak iznalaženja odgovarajućeg načina zaštite,

Gradnja kornatskih križeva pod paškim vodstvom.
– 2010. preventivno se zaštićuje pulski ager, područje sjeverozapadne Vodnjanštine, status istječe nakon tri godine bez nastavka no od 2006. teče svibanjska akcija “Moj kažun” a od 2008. lokalna subvencija popravljanja kažuna,
– 2013. preventivnom registracijom umijeća gradnje bez vezivne tvari kao jednog nematerijalnog kulturnog dobra za sve lokalne oblike odbija se prijava gradnje i održavanja genijalnih suhozidnih zdenaca kod sela Draga blizu Baške na otoku Krku,

Iz dokumentacije za registraciju draških bunara (Juvanec i Horvatić).
– 2014. portfolio fotografija Ive Pervana poslan u UNESCO s pozivom da se hrvatski suhozidi uvrste u Popis svjetske baštine,
– 2017. trajnom registracijom umijeća suhozidne gradnje u ukupnom obuhvatu jednog nematerijalnog kulturnog dobra odbijaju se prijave lokalnih uzgoja kao zasebnih nematerijalnih kulturnih dobara koje su poslali Udruga vinara i vinogradara “Dingač” iz Potomja, Poljoprivredna zadruga “Dolčina” iz Praputnjaka, kao i drugih desetak prispjelih do isteka prethodne preventivne registracije.

 

Ramljanski bunari.Epilog: suhozidni bunari građeni tehnikom pravog svoda (http://suhozid.geof.unizg.hr/#show/3230), zajedno s drugim tradicijama malih mjesta bez svojeg mjesta u redu za prijave natječaja javnih potreba u kulturi – osuđeni na urušavanje. (Na registraciju građevina kao kulturnih dobara se nije ni osvrnulo.)

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: