Certifikat

2009-07-15

DOBAG

DOBAG

Etikete na robi znak su industrijskog vremena u kojem se roba ne radi nego kupuje, na taj način bivajući proizvodnim rođakom reklama. Nastale su kao oznaka krojačkog prestiža, a najstarija do sada ustanovljena potječe s početka 1860-tih godina. Na njoj piše da je posrijedi “Gospođa Olimpé, ugledna krojačica iz New Orleansa, klobučarica i uvoznica opće mode”, obrtnica koju su njena česta trgovačka putovanja u Pariz i dodiri s vodećom modnom scenom potakli da obilježja svoje domaće proizvodnje istakne na unutrašnjoj strani pojasa ženske haljine. U SAD je postavljanje etikete o načinima brige za tekstil propisano od saveznih trgovačkih vlasti 1971. godine.

Najstarija tradicijska etiketa, razumljiva dijelom kao proturječje a dijelom kao snalaženje dugovječnih praksi u novim vremenima, potječe iz Škotske. Tamo su domaći zanati poduprti od države još od 1886. godine a zaštitni znak najperspektivnijeg među njima je uspostavljen na Hebridskom otočju 1909. godine (The Orb Mark) zajedno s trgovačkim društvom Harris Tweed Association Limited. Odatle je u svjetsko tekstilno nazivlje otplovio svepoznati “tvid”. Tržišna je prilagodba bila znatna. Harris Tweed predstavlja tržišnu marku otkane vunene tkanine koja je uspostavljena na otočju gdje je još sredinom XIX. st. glavnina lokalnog gospodarstva bila ribarska, a tkanine iz kućne radinosti su bile od lana i konoplje.

Od početka XX. st. pravo na znak na svojim tkaninama imaju proizvođači koji osobno potpisuju deklaraciju da je proizvod otkan na neindustrijskom tkalačkom stanu kod vlastite kuće, a nadzornici utvrđuju da se proizvodnja kao kućna radinost odvija u krugu okućnice te da gustoća tkanja podmiruje kriterije kakvoće. Preformulirani certifikat primjenjivan od 1964. godine glasi: “Harris Tweed označava tvid izrađen od čiste djevičanske vune proizvedene u Škotskoj, ispredene, obojene i dovršene na Vanjskim Hebridima i ručno otkan od otočana u njihovim vlastitim kućama na otocima Lewis, Harris, Uist, Barra i ostalim posjedima zajedno poznatima kao Vanjski Hebridi.”

U svijetu kućne radinosti još je poznatiji primjer tkanja naroda Navajo s jugozapada SAD. Državni je “Ured za indijanske poslove” 1916. godine odobrio prvo certificiranje domorodnih proizvoda u vidu prišivenih platnenih etiketa rečenicom “Ovaj pokrivač je proizvod indijanaca Navajo ovog rezervata i napravljen je od domorodne Navajo-vune”. I ovdje je prilagodba bila znatna, već stoga što ovce nisu bile poznate prije dolaska Španjolaca, a potom i nizom promjena za tržišta velikih gradova odakle su dolazili nakupci ukrasa za “prave” američke domove.

U međuvremenu nas s polica hipermarketa gledaju proizvodi svih vrsta koji nas pisanim popratnostima uvjeravaju da ih je u nekom dijelu produkcije (makar u “pažljivom dizajnu”, kako negdje piše) dotakla ljudska ruka. Doba certifikata tek počinje.

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: