Tekstura društvenog tkanja

2009-04-15

Za proizvodnju tekstila kroz povijest se znalo reći da je bila nasilnija i od proizvodnje oružja, jer ovakvi pogoni traže mnoštvo radnika nevelikih stručnih kvalifikacija i čitavu industrijsku granu promeću u socijalno sredstvo. Kad su poslodavci tehnološkim racionalizacijama bili stjerani pred zid ni u jednoj drugoj proizvodnoj grani nije se toliko masovno i toliko naprasno ostajalo bez posla.

U vrijeme intenzivne industrijalizacije i deagrarizacije nakon 2. sv. rata lokalne su tekstilne tvornice bile obojene društvenim navadama zajednica iz kojih je stiglo njihovo novo radništvo. Mediteranski karakter kulture mogao se prepoznati u tekstilnim tvornicama u kojima su radile gotovo isključivo žene, s muškim upravama koje su vodile pogone na način kako su to u kućama bespogovorno činili kućedomaćini. Žena ne samo da je vodila interne poslove tri kuta kuće već je za njih i bila vezana nevidljivim lancima, riskirajući dobar glas sebe, svojeg muža, kuće i potomstva ako se zatekne na mjestima gdje prave poslove dogovaraju i čine muškarci.

Tekstilna je industrija oblikovana kao društveni i tehnološki kompromis: žene su i dalje pod jednim krovom i nadzorom muškarca, izdvojene su od mjesta gdje se može riskirati dobar mužev glas, a u konačnici njihov status određuju muškarci – u kući su o sudbini žene pregovarali otac i ženik, a u industriji poslovođa i muž, sa živim ulogama muških posrednika s vezama pri zapošljavanju. Ovakav karakteristično socijalno-antropološki aspekt polučio je u inozemnoj etnologiji brojne studije o novim ulogama tekstilne proizvodnje.

Krah tekstilne industrije pred dalekoistočnim kontejnerima zato nije razdro samo proizvodne statistike, već i omogućilo daljnje promjene u delikatnim društvenim teksturama. Usiljeno kanaliziranje stanovništva put gradskih industrija je prije pola stoljeća preobrazilo društvo i njegov krajolik. U naše je dane domaća tekstilna industrija opet postala važna za društvo i njegove poduzetne protagoniste. Fizička činjenica da je industrijski proces iziskivao toliko mnogo površine za razne etape obrade tekstila, smještajući se uz rubove gradova što je danas postalo dijelovima širih središta, otvorilo je vrata stanograđevnoj jagmi za nekadašnje tekstilne kvadrate. I tko onda može reći da je domaća tekstilna industrija bila nevažna?

Prvi put objavljeno u NIB 12. travnja 2007.

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: