Pouke iz muzeja

2007-01-04

Na stranu od povijesti, među vijestima naših dana u ovoj je branši gotovo najvažnije biti obaviješten, čak i prije novosti o izumljenim tekstilima ili dizajnerskim kreacijama, o najavama otpuštanja ili otpuštanjima samim, stečajevima i gašenjima tvrtki. Nevesele perspektive u hrvatskoj tekstilnoj industriji vjerojatno ni radnicima ni studentima neće lako iščiliti iz misli za idućih dana ljetnih ferija. Na tom i takvom mjestu, pred kolektivne godišnje odmore, preporučam odlazak u muzeje.

Da, u muzeje. Tekstilac na odmoru u Slavoniji ne bi trebao propustiti izložbu tekstilnih rukotvorina u Zavičajnom muzeju Stjepana Grubera, otvorenu do konca srpnja. U Zagorju su objavili i katalog izložbe Modnog salona Galerije Antuna Augustinčića, smještene u Klanjcu. Namjernik u Istri svakako bi valjao pohoditi izložbu muškog tkalstva u pazinskom Etnografskom muzeju Istre, otvorenu čitavog ljeta. Tko kani u Dalmaciju, u dubrovačkim Rupama (etnografskom postavu) Hrvatski školski muzej do rujna nudi posjetiti njihovu izložbu o povijesnim podukama ženskih rukotvorstava. I tako dalje, sve do pojedinih izložbi i postava ove sezone, o čemu pomaže doznati servis izložbenih vijesti na http://www.mdc.hr. A kakvu bi im utjehu mogli ponuditi izlošci nekih prošlih vremena?

U fundusima hrvatskih muzeja se pri zadnjoj superviziji tekstilnih i odjevnih muzejskih predmeta, učinjenoj prije tri desetljeća, nalazilo okruglo šezdeset tisuća predmeta. Zbroj objedinjava širok raspon od, recimo, liturgijskog ruha i cehovskih zastava, preko predmeta građanske mode, do pastirskih prostirki. Mnogi su predmeti tog iscrpnog korpusa naše baštine tekstilcima kasnijih epoha spremno ponudili nadahnuće kakvo su likovnim umjetnicima i arhitektima od renesanse naovamo nudile ruševine Salone: uvijek je poučno u djelu vrsnog majstora, poput Dalmatinca, prepoznati poštovanje starijeg uzora, makar iz puke strukovne decentnosti. Mjestu izumljivanja tople vode ovdje i nema, jer se po prepoznatljivim točkama povijest očito ponavlja u valovima. Ono što je u prvoj industrijskoj zemlji svijeta začeto kao pokret obnove rukotvornih umijeća i umjetničkih standarda još tridesetih godina XIX. st., proširilo se ostatkom globusa upravo redoslijedom industrijalizacije. (Uspomena na taj pokret Williama Morrisa sačuvana je u formulaciji naziva srednjoeuropskih muzeja “umjetnosti i obrta”.) I taj nas je put doveo do naših dana, kad se istovremeno u svim dućanima svijeta traže individualizirani, neštancani proizvodi, ako je moguće i s certifikatom da ga je dodirnula ljudska ruka ili prožela nesintetska tvar.

Da li se takve ponude mogu mjeriti s magnitudom industrijske uposlenosti, teško je dvojiti. No mogu im utrti puta. Mnoge još milje preostaju putniku na takvom putovanju, ako je vjerovati priručniku kojeg sam nekidan pri putovanju dohvatio s police kolodvorske knjižare. Prateći rukotvorne tehnike, na tim sam stranicama mogao pročitati da se vršak kreativnih sposobnosti (radi se o tapiseriji, najmaštovitijem području tkalstva) radi strojem. Ilustracija za potkrjepu nije posegnula u hrvatske funduse postojećih povijesnih ili biblijskih motiva, već za površinski rekordno djelo ostvareno takvim tafting-pištoljem. Tekstilcu na odmoru bih rado poželio boljeg rukotvorstva za nadahnuće od ovakve poduke. Hrvatski muzeji takva nadahnuća nude.
 

Prvi put objavljeno u NIB 14. srpnja 2004.

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: