Odjenuti prostor

2007-01-04

Dva mjesta šibenskog kraja koja počinju slovom “B” podsjećaju me među tekstilne vijesti iz povijesti uvrstiti i zabilješku iz krajolika. Kakve bi sad to veze moglo imati s hrvatskom tekstilnom baštinom?

Za prvo šibensko mjesto na “B” čuo je svatko tko je načuo sportske izvještaje: to je Baldekin, četvrt novijeg dijela Šibenika gdje je smještena sportska sala čuvena iz dana početaka Dražena Petrovića. Bračni par Cunnington, strastveni sakupljači odjevne baštine na čijem je fundusu izrastao Tekstilni muzej u Manchesteru, u svojem “Rječniku engleskog kostima” iz 1960. donose upravo oblik riječi “baldekin“, korijenom u imenu grada Bagdada, kojim su bila nazivana bogata svilena tkanja sa zlatnom osnovom. (Istočnjačko je raskošje ostalo zapamćeno i u damastu, ukorijenjenom u imenu Damaska.) Poznijom asocijacijom tog raskošnog tekstila i liturgijske nebnice formirano je značenje “baldahina”. Uzgred, ako mislite da takav više nema veze sa živom stvarnošću, skradinski je župnik prošlog rata noćio upravo pod jednim takvim, jednostavno zato jer je baldahinom bila natkrivena jedina postelja u prizemlju župnog dvora.

No, u našoj priči je odgonetka lokalne baldahinske zagonetke sačuvana baš u duhovničkim zapisima. Radi se o postaji procesije čije je raspelo bilo nošeno pod baldahinom, oprostite, baldekinom. I na taj je način, kada bi baš etimološki cjepidlačili, Dražen Petrović prije dvadesetak godina svijetom razglasio bagdadsko ime…

Drugo mjesto koje počinje slovom “B” su “Bilave”, uvala na Kornatskom otočju kojoj postanak naziva onomastičar prof.dr.sc. Vladimir Skračić pretpostavlja povezati za pranje i  obradu tekstilija. U prilog svojoj pretpostavci navodi i česte oblike ovog naziva iz unutrašnjosti, poput npr. “Bjelave” – s onim najpoznatijim na sarajevskoj Miljacki – redovito bivajući mjestom korištenim za pranje robe. Ostavljajući za nama digresiju kako nam se i u ovu priču o tekstilnoj prošlosti među noge zapleo rat, onaj u bombardiranom povijesnom gradiću Skradinu i u opsjedanom Sarajevu, i povijest i nedaće dovode nas pred krajolik u kojem su, na iznenađenje, zamrznute i stare tekstilne prispodobe. Valja ih upamtiti. I ljude u njima.
 

Prvi put objavljeno u NIB 27. siječnja 2004.

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: