Najskuplji komadić tekstila u povijesti

2007-01-04

Na televiziji se, eto, dalo doznati koji je komad odjeće najskuplji u povijesti. Ne, to nije kapica od srebrne čipke Katarine Medici, niti zlatovezni ogrtač kraljice Elizabete… to je (doslovni) prstohvat crvene čipke koji je manjkao pod razodjevenim kožnim cyber-kostimom Janet Jackson u pjevačkoj stanci najgledanijeg sportskog prijenosa u SAD. Cijena? Prava sitnica. Utržak od onih nekoliko najprobranijih reklama ili pak visina prava na prijenos procjenjuju se na desetak milijuna dolara, koliko će ih televizijska kuća izgubiti već dogodine zbog odricanja budućeg prava prenošenja. Ta je krojačica očito morala malo bolje prišiti kritični komadić čipke!

Nesretna Janet u povijesti (raz)odijevanja ima neobičan uzor. Taj nije bio obilježen visinom isključivih medijskih prava, već, ni manje ni više, aurom svetosti. Radi se o “božici zmija” s Krete. Neobična ženska figurina, stara tri i po tisuće godina, prozvana je tim imenom zbog neprofanog karaktera njene poze sa zmijama. Istraživači su je povezali s istočnojadranskim krajevima zbog oblika njene haljine, i to s džumbljetom sjevernih Albanaca, gorštaka (Malisora). U jednoj monografiji nošnji tadašnje Jugoslavije ravnateljica zagrebačkog Etnografskog muzeja nije propustila istaknuti posvemašnju odijeljenost ovog prastarog zvonolikog kroja haljine, fotografirane u Ulcinju, od ostatka sjevernijih krojeva suknji s poramenicama ili prslučićem. (Naši zadarski Arbanasi, čiju crkvu ugleda svatko tko na zadarsko tlo stupi iz međugradskog autobusa, ne očuvaše ovaj raritetni kroj haljine iz svoje postojbine. Suknje arbanaški zvane “carz“, “fustan” ili “saj” srodne su okolici, a odskora kao “arbanašku nošnju” možemo vidjeti još noviji utjecaj, kopije gradske vjenčane haljine stare Arbanaške koja je sačuvana u zadarskom Narodnom muzeju.)

U kojoj se ulozi s malisorskom džumbljetom našla Janet? Kako je svoje terensko iskustvo još otprije višedesetljetnog zatvaranja jugoslavensko-albanske granice prenijela prof. Gušić, u malisorskoj je kući zatekla staru domaćicu koja je tek radi nje zastrla obnažene grudi. Obdržavatelji prastarih tradicijskih uzusa, Malisori su sačuvali spomen na neka ceremonijalna i poslovična ponašanja u kući i s obitelji koja su kod susjeda iskopnila do samih tragova. Nije čudno njihovo otiranje nogu poslije izlaska iz kumove kuće – jer navada veli da se od njega ni slamka ne smije odnijeti, pa osramoćenog prijestupnika svi spominjemo po zvjezdanom tragu Kumove slame. A majčine grudi? Čime je klela razgnjevljena majka iz narodne pjesme, ako ne sasnutim majčinim mlijekom… U gorštačkom kodeksu nema veće svetinje od takvog zaprisezanja.

Modni kreatori bi tek imali pripaziti da se obnaživanja ne zbivaju van posvećenih mjesta… ne, nisam mislio na stadion. Ako minojska palača nije blizu, dostajat će i pastirska koliba.

Prvi put objavljeno u NIB 23. veljače 2004.

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: