Najpoznatiji lik niže mitologije, imenom…

2007-01-04

U svijetu pismenih se dostatnim izlaskom na teren može smatrati i odlazak do novinskog kioska. Današnji Vjesnik javlja da se karte za dječji Božićni tramvaj u Zagrebu mogu kupiti u Turističkom informativnom centru na Jelačićevom trgu kod Djeda Mraza. Da li je taj zakrabuljeni gospodin doista rehabilitiran, nadvladavši novaka Djeda Božićnjaka u neizvjesnom ratnom i poratnom hrvanju?

Zadnji javni koraci dječjeg darivatelja Sv. Nikole po hrvatskim pločnicima bili su prosinca 1946. godine, još se 1948. prekorijevala proturječna bastardna spodoba iz sovjetskih svečanosti zvana Djed Mraz (s prijedlozima domaće inačice svečanog darivatelja “Baba Zima” ili “Stari Partizan”), no od prosinca 1949. on suvereno kroči novoustanovljenim praznikom nazvanim “Dan dječje radosti” (vidjeti “Konje, žene i ratove” Lydie Sklevicky izm. str. 178. i 182.).

Na drugu se stranu kontinenta u to vrijeme iskrcava Santa Klaus osnažen reklamnom kampanjom Coca-Cole iz 1937. godine, čiji lik su 1951. u Dijonu protestno spalili svećenici (o Lévi-Straussovoj analizi tog događaja piše Dunja Rihtman-Auguštin u “Knjizi o Božiću” na 41. str.). I 3. prosinca 2002. godine se u novinama dalo pročitati kako je frankfurtski isusovac prodao pet tisuća naljepnica sa znakom zabrane Santa Klausa.

Na prosinačkoj tribini 1999. o ovoj bulumenti predbožićnih svečarskih likova je predstojnik Katehetskog ureda Zagrebačke nadbiskupije Josip Jakšić čitavu kostimiranu priču sažeo rekavši da je “Djed Mraz mlađi brat Svetog Nikole koji je otišao u partizane, dok je Djed Božićnjak iskomercijalizirani sv. Nikola koji je iz Skandinavije emigrirao u Ameriku i vratio nam se u Importanne centar za surogat Svetog Nikole. Djed Mraz nam ne treba smetati ako dijeli darove te ako to darivanje ima neki smisao i potiče ljudske vrednote” (Večernji list, 10. prosinca 1999.).

Ako se likovi božićnih darivatelja već zakonomjerno generiraju negdje oko ratova, bilo je logično očekivati i nekog poput Djeda Božićnjaka. Jezikoslovci i etnolozi nisu dali prolaznu ocjenu njegovom imenu, predlažući arhivski antroponim Božićko. Da li je Božićnjak na ulice katapultiran s televizijskih ekrana iz minutaže večernjeg dnevnika, ili ga je pred djecu doista uveo jedan od utemeljitelja ”Teatra u gostima” školovani etnolog Stjepan Bahert uprizorujući Djeda Božićnjaka za djecu prognanika u zimu 1992. godine, znat će netko tko u budućnosti obradi poratne Božiće na način kako je to za one prijašnje poratne Božiće učinila Lydia Sklevicky.

I, naravno, hoće li njegove stope ovih godina biti poput onih Sv. Nikole iz 1946.: pred utrnuće, ili u očekivanju kakvog povijesnog revivala? (Objavljeno na blogu 7. prosinca 2005.)

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: