Najopasniji posao na svijetu

2007-01-04

Više je lijepih povoda za zaokruživanje prve duzine ovih javljanja iz alternativne tekstilne temporalnosti, poput prošlotjednog otvaranja izložbe u zagrebačkom Etnografskom muzeju, ovotjednog otvaranja izložbe o odjeći u Muzeju grada Zagreba, početku muzejsko-pedagoške akcije pred Dan muzeja 18. svibnja, ili otvaranja izložbe o muškim tkalcima u pazinskom Etnografskom muzeju Istre, no nema druge do prihvatiti se ružnog. U međuvremenu od prošle kolumne, novine su dale raskriti i nasilna previranja po tvorničkim krugovima hrvatskih tekstilaca. Kod tvrtke koju sam kao student zapamtio kao prvu kojoj je Radio 101 emitirao komercijalnu reklamu (“Da li je to moguće? Reklama na Stojedinici!”), interventna postrojba policije održavala je javni red, među ostalim, i ozlijedivši nekoliko radnica.

Vjerojatno je i sama proizvodnja oružja mirnija grana produkcije od one tekstilne. Proizvodne inovacije kroz povijest su redovito pratili prosvjedi ili neredi, no proizvodni su zamasi i ekonomske konjukture na tržištu dali krila civilizacijskim uzletima bez premca, od sjevernotalijanske Renesanse do novovjeke Engleske, prve industrijske zemlje i globalne velesile u povijesti. Da nije bilo zamašnjaka tekstilnih tvornica, Indijke danas ne bi bile obučene u sari izumljen u Manchesteru, niti bi Marx imao toliko dojmljivog gradiva sa stranica novinskih crnih kronika. Ni u jednoj drugoj industrijskoj grani nije se toliko masovno i toliko naprasno ostajalo bez posla. Bez kriza tekstilaca s početka XIX. st. i povijest sindikalnog pokreta izgledala bi posve drugačije.

Veliko lomljenje tvorničkih tkalačkih stanova počelo je u sjevernom Lancashireu nekako u ovo doba godine, 24. travnja 1826. Trećeg dana luditskih nereda, u srijedu, zapovjednik postrojbe odaslane iz Machestera izvijestio je, osim o ranjenima i poginulima, i to da je “tvrdoglavost i odlučnost izgrednika bila nevjerojatna, o čemu bih dvojio da tome sam nisam posvjedočio”. Država je štetu vlasnicima pogona namirila posebnim porezom iz četvrti gdje su se izgredi dogodili. Suđeno je ukupno 66-orici, od kojih ih je 10 osuđeno na smrt no kasnije su iseljeni u kolonije, a 33 ih je zatočeno do najduže 18 mjeseci. Lokalne novine su pisale i o “dijelu tih ljudi uposlenih na tkanju platna upravo tada kad su se upustili u uništavanje imovine poslodavaca”. Ipak su se u drugom mjestu tkalci nezaposlenima obratili proglasom kako je “neophodno da određene druge vrste rada napose od samog ručnog tkalstva budu uvedene u ovo područje, s ciljem spašavanja stanovništva od sadašnjeg stanja besprimjerne nesreće i siromaštva”, što je u disertaciji prenio Duncan Bythell.

Industrijski progres može se, promotre li se pozorno sadržaji muzejskih vitrina, primijetiti i u našoj baštini. Određena su zanatska umijeća vremenom postala suvišna, nadomještena novim znanjima. Već se i prometno spajanje kontinentalnog dijela Hrvatske s primorskim na prijelazu XIX. u XX. st. može prepoznati u olakšanom prodoru industrijskih naprava van metropole, ili po početku masovne uporabe sintetskih bojila naspram prirodnih pigmentiranja pučkih nošnji, sa svojim razaznatljivim novim koloritima ugodnima oku dućanskog kupca. I tada su isti ljudi usvojili nova znanja. Uostalom, kao i danas, kad tekstilci uče i kompjutorski program JacqCAD i poslovne planove uspjelih projekata unikatnih proizvodnji biljno bojenih artikala. Zadaća je uvijek ista: napraviti dobar proizvod. I prodati ga.
 

Prvi put objavljeno u NIB 30. travnja 2004.

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: