Muška pregača

2007-01-04

Da li su Hrvati nosili pregače? Znajući da se radi o jednom od funkcionalno najstarijih dijelova odjeće uopće, po dubini iskona mjerljivim valjda samo s pojasem ili oglavljem, takav bi prežitak možda i mogao biti točan? I sami se Škoti, koji se ne mogu složiti o starini kilta, posve slažu da je njihova muška pregačica (“mali kilt” ili “philibeg“) nastala tek u XVIII. st. Što nam o pregačama kazuje hrvatska baština? Novijim je istraživanjem doc.dr. sc. Tihane Petrović u fundusu zagrebačkog Etnografskog muzeja prebrojano 1088 pregača iz Hrvatske, a k tomu još i 740 potvrdnih hrvatskih upitnica anketnog projekta iz 1960-ih i 1970-ih (od ukupno oko dvije i po tisuće s čitavog federacijskog prostora). Sačuvanog predmeta nema, no bilježenja su za mušku reputaciju uznemirujuća: da, zapisano je – u muškoj nošnji Ravnih Kotara i Bukovice nalazila se i “pregačica”!

Na tom mjestu valja nam se otisnuti u odjevnu povijest. Prave su hlače u Europi nastale trajnim povezivanjem nogavica od oko 1660. nadalje. Sliku takvih hlača u uniformi imamo sačuvanu s likom ličkog pograničnog pješaka iz 1746., s karakterističnim parom prednjih raspora kojima se, zajedno s pouzdanim pojasom, olakšavalo nositi teške suknene hlače. (Prekoramenice su vezane za prevratničko usvajanje nošenja dugih hlača namjesto plemićkih hlačica.) Raspori su bili i krojnim povodom za ukrašavanje upletenom vrpcom (gajtanom) u razlistalom cvjetnom liku, kako se vidi i na carskoj uniformi Nikole II. fotografiranog u rusko-britanskom duetu s kraljem Jurjem V., sačuvano u sjevernodalmatinskim nošnjama obično pod nazivom “ploča”. Oko 1840. je zamjena sukna lakšim tvorničkim tkaninama napravila mjesta kopčanju jednostrukim rasporom umjesto karakterističnog para raspora, rezervirajući mjesto za kasniji ingeniozni rajsferšlus, pardon, zaporak.

Iz tako omeđenog razdoblja potječe i naša “pregačica”, koja je (zajedno s “pločom”) na hrvatske nošnje došla sa starih suknenih uniformi. Radi se o dijelu podpojasne prednjice hlača između raspora, tvoreći doista nešto nalik ženskoj pregači. Naravno, dok se junak ne pripaše… a tada mu je obraz svjetlala kićena “ploča”, dostojna brkatog brđanina koliko i imperatora najveće carevine. Prave pregače ostavimo radije radnicima u pravoj potrebi: ženama i kovačima.
 

Prvi put objavljeno u NIB 17. rujna 2004.

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: