Liturgijsko ruho

2007-01-04

Pred ljetnu sezonu preporučamo posjet muzejima. Istina, izložba “Matisseov tekstil snova: njegova umjetnost i njegovi tekstili” je u Londonu zatvorena da bi za tri tjedna bila otvorena u New Yorku, a za utjehu se može posegnuti za izložbenim katalogom.

Zauvrat, naš je prijedlog nadahnuti se nekim drugim izloženim tekstilom i ruhom. U putanji prilaska najprije ćemo, uz pomoć pisca s početka V. st. zakoračiti ulicama Konstantinopola, tj. Carigrada ili rečeno današnjim zemljopisom Istanbula:

“Tamo su izumili neku vrstu neobičnih ukrasa koji, pomoću ispreplitanja osnovi i potki, podražavaju vrsnoću slika i na odjeći daju predstaviti sve vrste živih bića, i tako rade i za sebe i svoje obitelji živo obojene odjeće urešene s tisućama figura. Kada na taj način nakićeni izađu u javnost, onima koje susreću naliče pokretnim zidovima. Mogu se vidjeti lavovi i leopardi, medvjedi, bikovi i psi, šume i stijene, lovci, ukratko, najraznovrsniji izbor slikarija koje oponašaju prirodu. Religiozniji među imućnima nadahnuti su Evanđeljima i tako prenose i tkalcima – mislim na našeg gospodina Krista zajedno sa svojim učenicima, i na svako od čuda. Tako možete vidjeti svadbu u Kani s ćupovima punim vode, uzetoga koji na ramenima nosi svoj krevet, slijepca iscijeljenog glinom, grješnicu koja pada Kristu pred noge, Lazara koji oživljava u svojem grobu. Postupajući tako oni ističu svoju vjeru, a odjeću koju oblače čine ugodnom Bogu.”

Toliko od sv. Asterija, koji je ovim prvi ostavio pisanog traga “nošenju” ikona na samome sebi. Današnji odvjetak ovakve baštine do kolovoza možete vidjeti na izložbi splitske kolegice Vjekoslave Sokol “Baršunasti trag mučeništva” u Muzeju grada Splita povodom svetkovine sv. Duje i 95. godine postojanja Muzeja. Dijelovi liturgijskog ruha i drugi tekstilni predmeti splitske nadbiskupije, čije se datacije mogu postaviti do XIV. st., na ovom su mjestu upotpunjeni s arhivskim podacima i detaljima slika. Tekstilčevom će oku biti napose zanimljivo uočiti povijesna prenošenja skupocjenih našivaka sa starijih na novije predmete, već po potrebi liturgije i određenog nositelja. Običaj svadbenih kruna za nevjeste ovdje se može prispodobiti svečanim krunama s kraja XVIII. st. iz samostana klarisa, nošenim na glavama ceremonijalnih Kristovih zaručnica prilikom polaganja vječnih zavjeta. Popratni podaci ove predmete smještaju u kontekst lokalnih stvaratelja, slikara i obrtnika, i uvoza.

Poželite li za vrućih dana tekstilni užitak nad vrsnim povijesnim umijećima, razmislite o brokatu, baršunu, svilovezu, zlatovezu, čipki i damastu u Muzeju grada Splita.
 

Prvi put objavljeno u NIB 29. lipnja 2005.

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: