Konjukture bivše i buduće

2007-01-04

Carinici osumnjičeni da su krijumčarili tekstil iz Mađarske  (HINA, 22.11.2004)

Carinik i još trojica osumnjičena za krijumčarenje odjeće iz Turske i Dalekog Istoka (HINA, 29.11.2004)

Novinska vijest o carinskom presretanju krijumčarenog tekstila na ovom me mjestu navodi kratkoj priči koju ću otpočeti s kvartom u kojem sam proveo djetinjstvo. Sretnom okolnošću radilo se o kraju čuvenih ronilaca iza čije je kampanje koncem šezdesetih pored najstarije gradske crkvice kao povijesni kuriozitet ostalo izronjeno zvono. A zvono kao zvono, tiho ne može ostati. Po navadi svojih zanatlija u dva je retka latinskog natpisa u uvriježenom prvom licu pripovijedanja kazivalo da ga je napravila obitelj zvonolijevača koji izliše i sama zvona asiške crkve sv. Frane. Tako se doznalo da je zvono doneseno iz Akrona u Svetoj Zemlji, po svoj prilici na brodu redovničkih vitezova templara koji su po padu ove zadnje križarske tvrđave 1291. željeli doseći utočište u svojem samostanu u Vrani.

To nije bio jedini način na koji se kataklizma višestoljetnog nastojanja kršćana osjetila na europskim obalama. Papa je zabranio trgovinu s muslimanima, a kršćanski su je vladari sprovodili konfiskacijama, visokim kaznama i eventualnim skupim licencijama. Za preostali promet pomorske bitke vodili su mletački i đenoveški brodovi. Mletački trgovački partner, Bizant, od 1303. trpi napredovanja Turaka i divljanja katalonskih plaćenika koji su na njih poslati. Previranja u raspadajućim mongolskim kanatima nakon njihovih udara od Japana do Krakova otežala su trgovačke komunikacije od crnomorskih obala do Perzije, čije su dragocjenosti inače završavale na mletačkim tržnicama i dalje po kontinentu. Samim Apeninskim poluotokom bjesne borbe anžuvinske i aragonske dinastije, nakon rata “sicilijanske večernje” omogućavajući pustošenja katalonskih pirata diljem obje polovice Sredozemlja. Talijanski sukobi koji su poslije nastali između stranaka Gelfa i Gibelina na poluotok su dovele mnoge strane vojske i dezerterske bande. Habsburško je carstvo iscrpljeno pokušajem talijanskih osvajanja i 1313. ulazi u desetljeće građanskog rata. U ostatku Europe su sukobi Engleza, Škota, Francuza i Flamanaca iz flamanskih su građanskih ratova doskora su prošireni Stogodišnjim ratom (1337.-1453.), uključivo i s udjelom hrvatskih vojnika.

Što je ovakva povijest značila za tekstilce, može se vidjeti iz ondašnjih poslovnih knjiga. Ustaljeno međunarodno tekstilno tržište u Europi može se pratiti od XII. st. Najjači proizvodni krajevi bili su u Flandriji, Francuskoj i Engleskoj, gdje su tkalci tada proizvodili jeftinije, tanje tekstile za tržišta populacijski nabujalih sredozemnih gradova. (Dobre poljodjelske tekstilne premise na policama današnjih dućana uspomenu su ostavile s pivama pokrajine Artois.) Slikovit je primjer tekstilnih sajmova u francuskoj pokrajini Champagne, koju danas poznajemo po eponimnom pjenušcu. Radi se o četiri tamošnja gradića smještena na trgovačkoj ruti između Flandrije i Italije. Nakon ustaljivanja cjelogodišnjih sajmova i efektnih kneževskih jamstava trgovcima za sigurnost njihove imovine i prava potraživanja iz prodaja diljem Europe, prisutnost talijanskih trgovaca postala je redovita, a sva istaknuta nizozemska i sjevernofrancuska tkalačka središta stupila su u savez 17 gradova kojim su na ovim sajmovima osigurali snažan nastup. Specijalno radi ovih trgovanja su i trgovci raznih drugih uključenih zemalja osnivali slična predstavnička društva s konzulima i izabiranim kapetanima. Šampanjski su se kneževi znali uplitati ne bi li osigurali prisustvo čak i onim trgovcima koji su bili pogođeni papinskim izopćenjima.

To je napredno trgovačko XIII. stoljeće, kojeg u zapadnoj Europi zbog povoljnih prilika nazivaju i “dugim” računajući mu ekonomski začetak već oko 1180., osim prikladne politike u proizvodnji bilo potaknuto i razdobljem klimatskog mikro-zatopljavanja važnog za usjeve iz temelja tekstilnih produkcija. Takva variranja klime u ekstremnim uvjetima prepoznajemo po godinama pomorske komunikacije između vikinške matice i kolonija na zapadnogrenlanskoj i američkoj obali, prije no što se led proširio a kolonije izumrle. Domalo je europski natalitet počeo stagnirati, a epidemija kuge 1347. otvorila je period u kojem je kontinent izgubio 40% stanovništva.

Put od zvona iz dječačkog kvarta do svjetskih mora i vrenja po zemljovidu sve tamo od otoka Honshu do poluotoka New Foundland da se prispodobiti našim novinskim crticama u vremenu kada čitamo i o dokidanjima mnogih zapadnih tekstilnih postrojenja, kao i o brigama u emitivnim ekonomijama tekstilnih proizvoda poput pakistanske, indijske ili kineske, gdje se ovih dana žale na skupu struju i visoke poreze. Imperativi slobodnog uvoza tekstila WTO nedavno su parlamentarno izaslanstvo čipkarske asocijacije u zemlji s 12 milijuna tekstilnih radnika, Nigeriji, nagnale na plač. Ekonomska karta svijeta se mijenja tektonskim gibanjima, nakon dugog vremena izvoznu dominaciju osvajaju jedne druge sjedinjene države, a tehnologiju tekstilija u inovacijama nadmašuje tek mali broj industrijskih grana. Da odstupnice za tekstilce uključuju svakovrsna snalaženja, razumljivo je već i psihološki. Iz fotelje to ponekad pročitati u životima nekih davnih ljudi, to bi već moglo biti i poučno.
 

Prvi put objavljeno u NIB 17. prosinca 2004.

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: