Drvce obiteljskog sklada iz vojničko-izbjegličkog naramka

2007-01-04

Božićno drvce potječe iz Skandinavije. Švedi su običaj njegovog kućnog postavljanja donijeli u Njemačku, u kojoj su cehovi i otprije podizali i kitili mjesne “majeve”, tijekom Tridesetogodišnjeg rata u prvoj polovici XVII. st. U kućama Strasbourga potvrđen je već 1605., no u Leipzigu mu se Goethe čudi u kući svojeg prijatelja još 1765. U pokrajini Alsace su je koncem XVIII. st. zbog korištenja i bukovih grana nazivali Buchbaum. Bivala je postavljana na stolu i kićena suhim jabukama i slatkištima. Od vremena kada su tamo postale dio ponude na božićnim sajmovima bile bi urešene i prvim figuracijama, čovjekolikim svijećnjacima u njenom podnožju, ili granama voćki koje bi se postavljale u vodu ne bi li se rascvjetale.

Običaj je u Njemačkoj zaživio u XIX. st., a među američkim Nijemcima ga je J. L. Krimmel crtežom zabilježio već do 1819. U njegovom je širenju još jednom posredovao rat, i to onaj francusko-pruski 1870. s obiteljskim navadama izbjeglica iz francuskih pokrajina Alsace i Lorraine. (I Bausinger u svojem udžbeniku etnologije poglavlje o kulturnim reliktima počinje odlomkom “Običaji koje su donijele izbjeglice”.)

Drvce zvano Weihnachtsbaum ili Christbaum se u Beču u imućnijim kućama počelo postavljati od početka XIX. st. Dolazak običaja iz germanofonih područja se u sjevernim hrvatskim krajevima može posvjedočiti njegovim nazivom Krizbam.

Odlučni udio u popularizaciji božićnog drvca oko 1840. su ponijeli kraljevski dvorovi. To je u Engleskoj tada učinio princ Albert, a u francuskoj orleanska grofica Helena od Mecklemburga. Prosinački broj američkog časopisa iz 1850. Godey’s Magazine and Lady’s Book donosi sliku princa Alberta i kraljice Viktorije s obitelji, bez ceremonijalnih regalija, pred okićenim božićnim drvcem. To je bila poruka javnom mnijenju koja se nije mogla odbiti!

Hrvatske inačice običaja donosi Dunja Rihtman-Auguštin u dva izdanja “Knjige o Božiću”. U naše vrijeme ovakav pobjedonosni hod iz srednje Europe ponavlja Advents-Krantz, pa smo početkom ovog prosinca u medijima mogli vidjeti i početak radne sjednice Vlade s uvodnim premijerovim paljenjem prve od četiri svijeće adventskog vijenca.

U ovo doba godine svaka zamisao sa zelenilom pada na plodno tlo. Zašto, recimo, panj badnjak nije krenuo pokoriti kućne ambijente ostatka kontinenta već negdje sa širina Karintije gdje je bio obdržavan kao sažigani kvrgavi panj čiji bi se pepeo rasipao po polju, bit će da je stvar evolucije ognjišne aparature modernih europskih domova ili je, pak, stvar u nepoklapanju vojničkih i izbjegličkih ruta – tko će ga znati?

Ako su već u pitanju navade ostale za dvorskim tragovima vojnih kampanja, Hrvati vjerojatno i ne bi mijenjali panj ili drvce za kravatu koja je takvim načinom dospjela do francuskog dvora, makar i po cijenu opore glagolske uspomene koja s francuskim cravater kazuje uhićenje, zasužnjenje. (Objavljeno na blogu 22. prosinca 2005.)

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: